Punjeni pileći file

Postoji zanimljiva priča da je Leonardo Da Vinči dugo tražio osobe koje bi mu bile model za Isusa Hrista i Judu, dok je radio na svojoj čuvenoj slici Tajna večera! Isusa je konačno našao u liku naočitog mladića iz crkvenog hora, dok mu je za Judu trebalo par godina. Konačno dok je šetao gradom, u nekom jarku je ugledao uneređenog pijaca, koga je iskoristio za lik Jude! Ono što je zanimljivo kako se ispostavilo, da mu je taj isti pijanac par godina ranije pozirao za lik Isusa Hrista! Danas, posle toliko vekova poruka koju nosi ta priča je više nego bitna. Izazovi sa kojima se nosimo u moderno doba, a pogotovo poslednjih par meseci, dovode do naše unutrašnje borbe između Isusa i Jude, između poštovanog člana zajednice i pijanca, između čoveka i seronje… Biće jako interesantno videti koliko će Isusa, a koliko Juda izaći na videlo! Nažalost, plašim se da već znam odgovor. Da li smo toliko otupeli da se predajemo bez borbe, i da se povlačimo pred seronjama? Neki će reći : “Jbg, pa teško je, kako da se izborim?” Čekaj malo, a kada je pa bilo lako? Nema tu puno filozofije, ili jesi ili nisi! Judi moraš oprostiti i vratiti ga na pravi put, pijanca je dovoljno otrezniti, a seronju… Pa njega zaobiđi, jer budeš li ga “čačkao”… I ja sam danas vodio neku svoju borbu! Ali mnogo bezazleniju, jer nisam mogao da se odlučim na koji način da spremim piletinu. Na kraju sam je spremio na dva načina, a Vama iskusno prepuštam da izaberete pobednika! 😀
Ideja za ovaj recept potiče od legendarne “Chiken Kiev”, pilećih grudi koje se pune aromatizovanim maslacem i potom pohuju!
Odlučio sam da malo eksperimentišem i za punjenje isprobao kombinaciju feta sira, mladog luka, belog luka i pancete (koju sam prethodno sitno iseckao i ispržio)
Smesa mi se toliko svidela da sam rešio da je ubuduće koristim mnogo češće (npr punjenje za kiflice, loptice od pirinča, za pite…)
Postupak je malo pipav, ali lagano ne žurite. Polovinu pilećih grudi blago zasecite tako da dobijete džep, u koji ćete pažljivo staviti fil. Piletinu začinite solju i biberom i ostavite sa strane dok ne završite sve.
E sada dolazimo do moje dileme. Prema originalnom receptu piletinu uvaljamo u brašno, pa jaja, pa prezle i pržimo u dubokom ulju. Nisam menjao pripremu, samo sam se odlučio da izbegnem ulje, poređao piletinu u pleh i odlučio da ispečem u rerni (obavezno poprskajte komade uljem kako bi bili hrskaviji). Druga varijanta koju sada već zbog tradicionalnog zaboravljanja da se uslika postupak, je da piletinu ne pohujete već “umotate” u slaninu.
Kao prilog odlučio sam se za lagani rižoto, a na Vama je da izaberete pobednika!
Pametno “prelomite” u svojoj glavi kojim putem ćete nastaviti! Adio, prijatno i dobar tek!

You may also like...

Leave a Reply

Your email address will not be published.